d

im. s. neskl. šesto slovo hrvatske abecede

d

im. m. neskl. zubni zaporni šumni zvučni suglasnik

vez. 1. uvodi predikatnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Kuća mu je ~ je nema u cijeloj okolici.] 2. uvodi subjektnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Priča se ~ je Marko pametan.]; sin. kako 3. uvodi objektnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Vidjela sam ~ ulaze u razred.]; sin. gdje, kako 4. uvodi atributnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Složili smo se s tvrdnjom ~ ćemo pokušati ponovno.]; sin. kako 5. uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Sretan je ~ ga opet vidi.]; sin. što 6. uvodi namjernu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Otišli su u šumu ~ naberu gljiva.]; sin. eda zast., kako, li 7. uvodi nestvarnu pogodbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Da sam znala da nitko neće doći, ostala bih kod kuće.] 8. uvodi moguću dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Da me ubiju, ne znam!]; sin. neka  ~... i uvodi nestvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Da je i umoran, došao bi.; Pa ~ i dođe, prekasno je.]; sin. ako... i v. pod ako; budući ~ uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (zavisna rečenica dolazi prije glavne) [Budući ~ pada kiša, nećemo ići na izlet.]; sin. jer, s obzirom na to da v. pod obzir, s obzirom na to što v. pod obzir, stoga što v. pod što, zato što v. pod što, zbog toga što v. pod što; ~ li v. pod li; kao ~ uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Izgledao je kao ~ je čuo lošu vijest.]; mjesto/umjesto ~ uvodi dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Mjesto/umjesto ~ mi pomogne, odmogao mi je.]; nego ~ uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (uz obvezatan komparativ u glavnoj surečenici) [Bolje je kupiti knjige nego ~ novac potrošimo za slatkiše.]; tako... ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženoj posljedičnoj rečenici (posljedica proizlazi iz načina odvijanja radnje izrečene u glavnoj surečenici) [Kiša je tako (jako) padala ~ smo bili posve mokri.]; takav... ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženoj posljedičnoj rečenici (posljedica proizlazi iz kakvoće čega spomenutoga u glavnoj surečenici) [On je takav prevrtljivac ~ mu ne treba vjerovati.]; toliki... ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženoj posljedičnoj rečenici (posljedica proizlazi iz kakvoće ili količine čega spomenutoga u glavnoj surečenici) [On je toliki prevrtljivac ~ mu ne treba vjerovati.]

čest. 1. izriče odobravanje ili potvrdu, jesni odgovor na pitanje [Je li tako? Da.]; ant. ne 2. izriče zahtjev ili zapovijed [Da si me smjesta poslušao!] 3. izriče čuđenje ili sumnju [Da se nije predomislila?]

dȁbar

im. m. G dȁbra, I dȁbrom; mn. N dȁbrovi, G dȁbrōvā zool. glodavac prilagođen životu u vodi, zdepaste građe, široka plosnata repa s plivaćim kožicama između prsta stražnjih nogu i obično smeđega krzna [europski ~]

dȁća

im. ž. G dȁćē; mn. N dȁće, G dȃćā pov. davanja kojima je kmet ispunjavao obveze prema feudalcu

dàdilja

im. ž. G dàdiljē; mn. N dàdilje, G dȁdīljā osoba koja se brine o djeci u obitelji kod koje je zaposlena

dag

oznaka za dekagram

dȁgnja

im. ž. G dȁgnjē; mn. N dȁgnje, G dȁgānjā/dȃgnjā/dȁgnjī zool. jestivi morski školjkaš duguljaste školjke koja je izvana crna s tankim tamnoplavim prugama, a iznutra bijela, raste u nakupinama

dȃh

im. m. G dȃha, L dáhu 1. zrak koji se udahne i izdahne pri disanju [roniti na ~]; sin. sapa 2. kratko i lagano strujenje zraka [~ vjetra]; sin. dašak ♦ doći do daha oporaviti se od iznenađenja ili straha; do posljednjega daha do smrti, do kraja života; kratka je daha kratko traje; ostati bez daha zaprepastiti se, začuditi se; u jednome dahu brzo i bez prekida; zastao je ~ komu zaprepastio se; iznenadio se

dàhija

im. m. G dàhijē; mn. N dàhije, G dȁhījā pov. 1. jd. naslov turskoga poglavara ili nositelja vlasti 2. osoba s istoimenim naslovom

dàhnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dȁhnēm, 3. l. mn. dȁhnū, imp. dàhni, aor. dàhnuh, prid. r. dàhnuo 1. uvući dah u pluća i ispustiti ga; vidski parnjak: dahtati 2. pren. a. izreći što u jednome dahu [ne moći ~ ni riječi] b. nakratko se odmoriti [Ne mogu ni ~ od posla.]; sin. predahnuti

dàhtati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dȁšćēm, 3. l. mn. dȁšćū, imp. dàhći, aor. dàhtah, imperf. dȁhtāh, prid. r. dàhtao uvlačiti dah u pluća i ispuštati ga; ubrzano, teško, isprekidano ili čujno disati; vidski parnjak: dahnuti

dakàko

pril. pojačava tvrdnju ili izjavu, izriče da je što posve u skladu s očekivanim [Dakako da znam.; Dakako da će doći.]; sin. jasno, naravno, sigurno

dȁklē

pril. 1. uvodi zaključak [Ti, ~, odlaziš.] 2. ima vezničku funkciju u nezavisnosloženoj zaključnoj rečenici [Uzeo je stvari, ~ odlazi na put.]

daktilògraf

im. m. G daktilògrafa; mn. N daktilògrafi, G daktilògrāfā osoba koja piše na pisaćemu stroju

daktilògrafkinja

im. ž. G daktilògrafkinjē; mn. N daktilògrafkinje, G daktilògrafkīnjā žena koja piše na pisaćemu stroju

daktiloskòpija

im. ž. G daktiloskòpijē metoda identifikacije osoba s pomoću otisaka prsta

dàlāj-lȁma

im. m. G dàlāj-lȁ; mn. N dàlāj-lȁme, G dàlāj-lȃ rel. 1. jd. naslov budističkoga vjerskog i državnog poglavara 2. osoba s istoimenim naslovom

dàlek

prid. G dalèka; odr. dàlekī, G dàlekōg(a); ž. dalèka, s. dalèko; komp. dȁljī 1. koji je na velikoj prostornoj udaljenosti [daleka zemlja] 2. koji je na velikoj vremenskoj udaljenosti [daleka prošlost; daleka budućnost] 3. a. odr. koji je s kim u neizravnome krvnom srodstvu [daleki rod; daleki rođak]; sin. daljnji b. koji nije s kim u prijateljskome odnosu, koji nije s kim povezan [Postali smo daleki.]; ant. blizak

dalèko

pril. komp. dȁljē 1. na velikoj prostornoj udaljenosti [Škola nam je daleko.]; ant. blizu, u blizini v. pod blizina 2. na velikoj vremenskoj udaljenosti [Praznici su još ~.]; ant. blizu 3. dalèko razg. a. pojačava značenje komparativa [On je ~ bolji.]; sin. kudikamo, mnogo, znatno b. pojačava značenje superlativa [On je ~ najbolji.]; sin. uvjerljivo ♦ ~ dogurati uspjeti u životu, mnogo postići, zauzeti visok društveni položaj; ~ od toga nikako, ni govora; držati se ~ (dalje) od koga, od čega izbjegavati koga, što, držati se na udaljenosti od koga, od čega

dalekòmetan

prid. G dalekòmetna; odr. dalekòmetnī, G dalekòmetnōg(a); ž. dalekòmetna, s. dalekòmetno koji ima dalek domet [dalekometna raketa; dalekometni top]

dalekopìsāč

im. m. G dalekopisáča; mn. N dalekopisáči, G dalekopisáčā tehn. telegrafski uređaj za odašiljanje i primanje pisanih poruka; sin. teleprinter

dalekòsēžan

prid. G dalekòsēžna; odr. dalekòsēžnī, G dalekòsēžnōg(a); ž. dalekòsēžna, s. dalekòsēžno; komp. dalekosèžnijī koji daleko seže, koji ima velik doseg, koji ima dugoročne posljedice [dalekosežna odluka]

dalekòsēžnōst

im. ž. G dalekòsēžnosti, I dalekòsēžnošću/dalekòsēžnosti svojstvo onoga što je dalekosežno

dalekòvidan

prid. G dalekòvidna; odr. dalekòvidnī, G dalekòvidnōg(a); ž. dalekòvidna, s. dalekòvidno; komp. dalekovìdnijī 1. koji boluje od dalekovidnosti [dalekovidna osoba] 2. pren. a. koji predosjeća ili predviđa buduće događaje b. koji odražava predosjećaj ili predviđanje budućih događaja [~ plan]; ant. kratkovidan

dalekòvidnōst

im. ž. G dalekòvidnosti, I dalekòvidnošću/dalekòvidnosti 1. med. nedostatak oka prouzročen smanjenom moći sabiranja zraka svjetlosti pa se zato nejasno vide slike bližih predmeta 2. pren. a. osobina onoga koji predosjeća ili predviđa buduće događaje b. svojstvo onoga što odražava predosjećaj ili predviđanje budućih događaja; ant. kratkovidnost

dalekòvod

im. m. G dalekòvoda; mn. N dalekòvodi, G dalekòvōdā tehn. sustav električnih vodiča kojima se električna energija, uz male gubitke, pod visokim naponom prenosi na velike udaljenosti

dalekòzor

im. m. G dalekòzora, I dalekòzorom; mn. N dalekòzori, G dalekòzōrā tehn. optička naprava koja povećava sliku udaljenoga predmeta [kazališni ~; vojni ~]; sin. (dvogled)

dȃlija

im. ž. G dȃlijē; mn. N dȃlije, G dȃlījā bot. 1. ukrasna biljka podrijetlom iz Meksika koja ima gomoljasto korijenje 2. jednobojan ili šaren cvijet istoimene biljke; sin. georgina

dalmatínac

im. m. G dalmatínca; mn. N dalmatínci, G dalmàtīnācā zool. pas kratke bijele dlake sa smeđim ili crnim mrljama

dàlmatskī

prid. G dàlmatskōg(a); ž. dàlmatskā, s. dàlmātskō 1. koji se odnosi na Dalmate, autohtono romansko stanovništvo u gradovima i na otocima uz hrvatsku obalu Jadrana 2. u im. funkciji jd. m. jez. izumrli autohtoni romanski jezik koji se govorio u gradovima i na otocima uz hrvatsku obalu Jadrana

dàlton

im. m. G dàlton; mn. N dàltoni, G dȁltōnā fiz. mjerna jedinica za masu atoma i molekula (Da)

daltònist

im. m. G daltònista, V daltònistu; mn. N daltònisti, G daltònīstā osoba koja boluje od daltonizma

daltònistica

im. ž. G daltònisticē; mn. N daltònistice, G daltònistīcā žena koja boluje od daltonizma

daltònističin

prid. G daltònističina; ž. daltònističina, s. daltònističino koji pripada daltonistici

daltonìstičkī

prid. G daltonìstičkōg(a); ž. daltonìstičkā, s. daltonìstičkō koji se odnosi na daltoniste i daltonizam

daltonìzam

im. m. G daltonìzma med. sljepoća za boje, uglavnom za crvenu i zelenu

daljìna

im. ž. G daljìnē 1. velika udaljenost od čega [svjetlo u daljini]; ant. blizina 2. razmak između dviju točaka u prostoru [velika ~]; sin. udaljenost 3. neodređeno dalek prostor [doći iz daljine]

dàljīnskī

prid. G dàljīnskōg(a); ž. dàljīnskā, s. dàljīnskō koji se odnosi na daljinu, s pomoću kojega se čime upravlja na daljinu [~ upravljač]

dȃljnjī

prid. G dȃljnjēg(a); ž. dȃljnjā, s. dȃljnjē 1. koji dolazi, slijedi za čim [daljnji događaji]; sin. idući, sljedeći 2. koji je s kim u neizravnome krvnom srodstvu [~ rod; ~ rođak]; sin. dalek; ant. blizak

dáma

im. ž. G dámē; mn. N dáme, G dámā 1. gospođa uglađena ponašanja, otmjena žena 2. mn. naslov kojim se s osobitim poštovanjem, posebice u formalnim prigodama, oslovljavaju žene [Dame i gospodo!] 3. v. kraljica 4. igra s dvanaest bijelih i crnih pločica na ploči sa šezdeset i četiri polja 5. jedna od figura igraćih karata

dȃn

im. m. G dȃna, L dánu; mn. N dȃni, G dánā 1. razdoblje od izlaska do zalaska Sunca; ant. noć 2. astr. vrijeme za koje se Zemlja okrene oko svoje osi, vrijeme od 0 do 24 sata  Badnji ~ dan uoči Božića; sin. Badnjak; Dan antifašističke borbe državni praznik koji se slavi 22. lipnja, na dan kad je 1941. u šumi Brezovici kod Siska osnovana prva antifašistička postrojba u Hrvatskoj i Europi; Dan državnosti državni praznik koji se slavi 25. lipnja, na dan kad je 1991. Hrvatski sabor proglasio Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom; Dan neovisnosti državni praznik koji se slavi 8. listopada, na dan kad je 1991. Hrvatski sabor donio Odluku o raskidu državnopravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije; Dan pobjede i domovinske zahvalnosti državni praznik koji se slavi 5. kolovoza, na dan kad je 1995. u akciji Oluja oslobođen Knin; Dobar ~! pozdrav pri susretu između jutra i večeri; sudnji ~ rel. prema Bibliji posljednji dan svijeta, dan kad će se suditi živima i mrtvima ♦ brojiti dane (godine, sate) nestrpljivo iščekivati; čuvati (spremiti, ostaviti) za crne dane stavljati na stranu (za slučaj potrebe), štedjeti za budućnost; ~ i noć stalno, neprekidno, neprestano; dobar kao dobar ~ veoma dobar, dobre naravi; imati svoj ~ pokazati se u najboljemu svjetlu, biti u formi; iz dana u ~ svakoga dana, neprekidno, neprestano; jasno kao ~ potpuno jasno, očito, nedvojbeno; kao ~ i noć potpuno različito; odbrojeni su dani komu, čemu 1. na samrti je, još će kratko živjeti; gubi vlast (moć, položaj) 2. osuđeno je na propast; ukinut će se; pod stare dane u starosti, u poodmaklim godinama života; svanut će bolji dani komu poći će nabolje komu što; usred bijela dana 1. danju, za dana 2. javno i pred svima

dának

im. m. G dánka; mn. N dȃnci, G dȁnākā hip., um. dan od milja [zlatni danci]; ant. noćca

dȁnak

im. m. G dȃnka pov. 1. dio prihoda od obradbe zemlje što ga je kmet plaćao gospodaru 2. davanje koje jedna država plaća drugoj  ~ u krvi pov. oduzimanje muške djece koja su se odgajala za janjičare u Osmanskome Carstvu od 15. do 17. stoljeća ♦ plaćati ~ ispaštati, trpjeti posljedice svojega ponašanja (položaja), biti kažnjen; ubirati (uzimati) ~ neopravdano kažnjavati; nanositi štetu

dànas

pril. 1. tijekom dana koji traje, u danu koji traje [Danas sam učio.; Doći će ~.] 2. u im. funkciji a. dan koji traje [Od ~ će se sve promijeniti.] b. pren. današnje, sadašnje vrijeme [Želimo bolje ~.]; sin. današnjica, sadašnjica, sadašnjost ♦ sjećati se čega kao ~ sjećati se čega jasno i precizno; živjeti od ~ do sutra 1. životariti, živjeti s veoma skromnim financijskim mogućnostima 2. živjeti bez ikakvih životnih planova

dànašnjī

prid. G dànašnjēg(a); ž. dànašnjā, s. dànašnjē 1. koji je od danas [današnje novine] 2. koji je danas [~ dan] 3. koji pripada vremenu koje upravo traje [današnja djeca; današnja tehnika]; sin. sadašnji

dànašnjica

im. ž. G dànašnjicē današnje, sadašnje vrijeme [Želimo bolju današnjicu.]; sin. danas pren., sadašnjica, sadašnjost

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga